субота, 17. фебруар 2018.

ŽIVIŠ LI, ČOVEČE!

Pavica Veljović kad kaže za sva vremena: "Živiš li, čoveče?
Živeli su ljudi i ranije, ali u ovolikoj laži i samoobmani kao danas nisu. Izgrade sebi svet mimo realnog pa se u trenucima kada su najslabiji izgube među oba. Zatvore srce, pa se žale da nisu voljeni. Sakriju mane, ističu vrline, govore hvalospeve o sebi i jedni drugima. Koliko god da sija ispod sjaja je ipak rđa.
Živeli su ljudi i ranije, ali nikada se nisu odricali jedni drugih kao danas. Hristu bi noge otpale penjući se na krst koliko bi ga se njih u današnje vreme odreklo. Nepouzdani, površni, neizgrađeni, nesnađeni krive druge za svaku svoju potisnutu laž o sebi. Ego i sujeta nadrastu vrline. Nemoguće je naći čoveka koji se nije odrekao dobra u zamenu za samuušuškavanje u svoju bitnost. Ne silazi, Isuse! Previše bogova hoda zemljom koji veruju u sebe.
Živeli su ljudi i ranije, ali nikada kao danas nisu zamenjivali uloge. Ona je skinula suknju, sakrila majku i domaċicu iza emancipacije, obukla pantalone i svoje uspehe meri zavistima, a ne pohvalama; On je raspojasao nezrelost, izgubljen u ulozi muškarca, potisnut iza suknje, emancipacije i štikle posegao za prvom flašom ili prvom koja je pokazala da će češkati njegove sujete i neostvarenosti; oni su ostali nedovršeni, kolateralna šteta dva glumca, pocepana celina, raspukla čaša čiji komadići se ceo život razvlače između majčinih štikli i očevih praznih flaša. Deca nastavljaju sudbinu roditelja, a to je roditeljski greh.
Živeli su ljudi i ranije. Ali kao da im je dosadilo da žive. Odgajiš pile pod krilom, a ono izraste u orla pa te kljuca i postane grabljivica. Zgrabili su sve pošasti savremenosti. Otimaju od života. Gaze, lome, besne, osuđuju, a i dalje su nesrećni. Biraju, a nisu zadovoljni. Koračaju, a ne stižu nigde. Lete, a još nisu dotakli slobodu.
Živeli su ljudi i ranije, ali eto baš danas biti čovek je neprocenjivo.
I retko.. Vrlo, vrlo retko. Kao da je sadašnji čovek izmislio čoveka. A živelo se i ranije.
( tekst pisan 27.jula 2017 )
Pavica Veljović

Нема коментара:

Постави коментар